We can't cry the pain away, we can't find a need to stay, I slowly realized there 's nothing on our side. Tell them it's me who made you sad, tell them .. The Fairytale Gone Bad.

19.09.2016.

Pijezoelektricitet

Ostala sam sama. Već danima sam sama, samo je danas zvanično, odnosno fizički. Ne aludiram na neki osjećaj nedostajanja određene osobe, ustvari, aludiram. Nedostajem sama sebi. Ne osjećam se više sigurno. Nigdje. Određeni otuđnei ljudi usadili su mi osjećaj nesigurnosti, bilo gdje da se nalazila. Biće da što više upoznajemo ljude, manje se sigurnima osjećamo. Onako kao, što više prozora ima otvorenih, više si na displeju. Jučer sam upoznala tipa koji me je opisao za dvije minute. Fascinatno, ali poražavajuće strašno. Uprkos svim mojim naporima da prekrijem kako samo samo naporna i dosadna sveznalica, misterija je riješena. Maloprije sam ostavila vrata otvorena dok sam u kuhinji pravila sendvić, u dnevnu sam se vratila sa tanjirom u ruci i otvorenim ustima do poda, kada sam zatekla sliku tipa s nožem, naravno, u mojoj glavi, ali svejedno, slika je bila tu i na smrt me je prepala do levela gdje sam prije nego jedem morala da pretražim sve malobrojne uglove stana u potrazi za zamišljenim provalnikom, shvatajući da vjerovatnost za tako nešto je manja nego da me u dva sata pogodi 42 groma i preživim, ali svejedno, radim ono što mi pruža besprjekoran san. Kontam da sam svakako isfrustrirana i nije mi bilo potrebno da me onaj nepoznati i jezivi tip, danas, ispituje previše lična pitanja, bez ikakvog shvatanja kako je to jezivo i da nakon tog nimalno ugodnog razgovora, hoda naopako, zavrnute glave zamnom.
Neki idiot je nekad masama rekao kako je ženama potrebna samo pažnja, i oni su povjerovali, pa rezultat tome imamo umišljene žohare koji misle samo zato što se obrate nekoj ženi, na pola su puta da im rodi djecu. Hajde molim vas da nas ne bojite istim bojama više. I da gledate na nas, žene, kao individue, jer iznenadit će vas, ali stvarno jesmo.

If you are lonely when you're alone, you are in a bad company.
If you are lonely when you're alone, you are in a bad company.


09.04.2016.

Hajde da lijepo zaboraviš kako Zelda postoji

Nekada pomisliš da je moguće pobjeći, ali niko ne želi u paklu biti sam, jer pakao je mjesto usamljenih, a usamljeni očajno ne žele biti usamljeni, pa tako te ponekad povuku za sobom. Isto, ponekad ti se omakne i pomisliš da je taj crni i ogorčeni svijet zaboravio da postojiš i iskreno se ponadaš kako možeš mirno da živiš bez malograđanske drame na nivou običnih srednjoškolaca, ali i to na kraju bude iluzija. Kuluminacijom svih ovih nepoželjnih događaja, postaneš Zelda BBL (Zelda Before Beautiful Life) pa napišeš pismo.

Pozdrav, Željela bih ti riješiti misteriju zašto ti ne upućujem pozdrave, za koju sam ubjeđena da je teško misterija, budući da smo svi svjesni vlastitih riječi. Ali nije mi teško pojasniti tu tešku nepravdu koju ti činim. (Bilo bi poželjno uočiti sarkazam ove rečenice). Otkako sam uživala zadovoljstvo izolacije od toksičnih sredina, logičnim slijedom stvari, doživjela sam detoksikaciju, pa sam tako iskusila čari života bez dječije drame. Vjerovatno sam već tada trebala biti svjesna kako to neće dugo trajati, pa se pripremati da će pojedini ljudi liječiti svoje nesigurnosti preuzimanjem narativne uloge u mom životu, i tako na kreativan način uljepšavati moje postupke širim narodnim masama. Bilo bi sasvim podnošljivo da je ova opisana situacija ustvari bila samo jedna situacija, ali nažalost, nije. Što je, mene, kao legalnog naratora vlastitog života dovelo u situaciju gdje biram ne biti licemjerna i izbjegavati plastične osmijehe i beznačajne pozdrave nakon niza pretrpljenih neugodnosti u obliku kreativnih analiza moje ličnosti i postupaka. Ovakva odluka je uslijedila nakon usvajanja prakse da budem iskrena prema sebi, da bih lakše bila iskrenija prema drugima. Prije nego sam bila svjesna postojanja ovih zanimljvih interpretacija mojih postupaka, upućivala sam ti pozdrave, veoma iskreno, jer sam vjerovala kako si pristojno ljudsko biće koje gleda svoja posla. Žao mi je što sam prethodnu rečenicu bila prinuđena adresirati u prošlom vremenu. Što nadalje samo od sebe objašnjava kako mi je veoma teško i vjerovatno nemoguće uputiti ti bilo kakav pozdrav, osim nade da ćeš ustvari prestati da radiš na mojoj PR kampanji, što ustvari nije pozdrav, nego veoma iskrena molba.

Nakon što sam napisala ovo lično obraćanje, sjetih se majkine prijateljice, koja je silom prilika bila prinuđena prisustvovati nekom seminaru gdje su ljudi iznosili vemo grotesne izjave, u najgorem mogućem smislu. Bila sam znatiželjna o njenom neoglašavanju na tom skupu, pa mi je veoma uljudno objasnila kako su biseri vrjedniji kad se ne bacaju pred svakoga. Potaknuta tom idejom, odustala sam od uručivanja ove poruke. Drama treba što više aktera da bude dramatičnija, a ja sam prerasla igranje u blatu. Hvala mamina prijateljice. Hvala dvogodišnjem iskustvu mira i ljepote i tendenciji očuvanja te ponosne tradicije. Ćao. Ćao.

take a cookie and be quiet.
take a cookie and be quiet.


27.01.2016.

Fizionomija za komplikovanje života

Znaš li šta je ovaj tupi osjećaj nedovršenosti? Neki skup sjećanja sa dva presjeka. Neka legura sa čudnim elementima nedefinisanosti, nedorečenosti i izdaje. Nešto što mi još uvijek pruža opravdanost da se osjećam kao da imam pravo na nešto, da nešto ti prigovorim, da nešto ti kažem, da te ustvari poznajem. Ali istini na zadovoljstvo, ne mogu reći da sam te ustvari ikada i poznavala. Samo jedna korozivna olupina sa ostacima humanosti, koji se cakle kao neki jefitini cirkoni, u nadi da zasjene hrđu i prašinu ličnosti, a zapravo je osvijetle. Ne znam ni šta bih htjela da ti kažem. Nešto što uopće nema oblik. Nisam ti nikada rekla kako sam tek nedavno došla do spoznaje o proporcijama tvojih izdaja, kosmičkim proporcijama. Ali šta bi to sada i značilo. Ne bi osporilo ono trenje koje me je danima pomagalo da driftam u blatu i da se osjećam ništa vrednije od toga. Do srži me izjeda činjenica da ne mogu sve da ti oprostim. Taj neki degradirajući osjećaj, kao da mi još uvijek duguješ nešto. Duguješ mi 5 sati. I hajde me u tih 5 sati nauči da ti oprostim.

Zaista vam kažem, čovjek je jedna velika prljava rijeka. To mora biti već more koje će primiti u sebe veliku prljavu rijeku a da se i samo ne zaprlja.
Zaista vam kažem, čovjek je jedna velika prljava rijeka. To mora biti već more koje će primiti u sebe veliku prljavu rijeku a da se i samo ne zaprlja.


20.04.2015.

Can you make me feel like a Natural Woman?

Danas sam odlučila napisati pismo tebi. Pazi, ne Tebi, nego tebi. Razmišljam kako sam trebala otići do knjižare da uzmem neki zanimljiv pribor za pismo, ali još uvijek sam uvjerenja da su riječi i emocije najadekvatniji ukras. Kažeš mi da ti izađem iz glave. Malo sutra ću, samo da znaš. Ima neke frustrirajuće nedosljednosti u tvojim izjavama, ali dovoljno sam pameti skupila da se prozovem mudrom i da ih i ne spominjem. Ima nekih par pitanja koje bih ti tako rado postavila, a tako nerado izgovorila. Možda očekuju se neke zvučne riječi, možda želiš da ti kažem kako te volim, ali mislim da te ne volim. Barem znam da te ne volim onako kako sam te voljela prije gotovo dvije godine. Drugi sam čovjek. Drugo sam biće, malo ljepši ormar, ali puno sretnija duša. Zaledim se na pomisao da bih morala sve ponovo s tobom, ali ima taj neki prodani dio moje duše koji laže da je znatiželjan, ja ti se kunem da nije. Ali nije ni zaljubljen, vjeruj mi. To je samo jedno mjesto gdje se odlažu mrvice, jer grehota je bacati. Mrivce ljubavi, mrvice prijateljstva, mrvice i ostaci svih onih koji su našli neki ljepši put, dalje od mene. Moja duša je kao Hogwarts, samo za magične ljude. Ne shvataj ovo kao diskriminaciju, ali sve što se više otkriva svijetu, svijet to zaprlja. Shvati moju želju da ostanem puritanac i sretna s tim. Sanjala sam sinoć kako padamo u prostor bez dna, i zovem te i molim te da nas vratiš na tlo, ali tebi se sve činilo smiješnim. Ima nekakvih svakavih teorija o snovima i sličnim dešavanjima, ali neke se istine jednostavno znaju. I pred takvim istinama, svaka argumentacija je suvišna. Ali svakako da na ovom svijetu niko ne može da priča istinu i samo istinu, nego samo svoju verziju istine i samo istine. Tako da mi više ni istine nisu plaho važne. Važna mi je samo intuicija. I važna mi je ljubav. Ali ljubav, ljubav ne može biti nesretna. Ne pokušavaj da me ubjeđuješ kako smo mi neki nesretnici koje ljubav čini nesretnima, samo da se eto osjećamo važnim, da nešto smo drugačiji, da nešto smo posebni. Jesmo, posebno smo smiješni. Ljubav da je ljubav ne bi vidjela prepreke. Ona je prepreka da ne gledaš svijet kao civilizaciju aždaha. Ljubav ti je bolan Ljubav. I ne kvari mi to. I ne diraj mi u to. E, sad Sunce, ako misliš da si stvarno drugi čovjek, neka si. Ali ako si ovakav, mene mi, ne trebaš mi. Idi. Produži. U suprotnom, ostani. Približi se. Daj mi pola srca svoga, dat ću ti cijeli svijet.

XY mjesto.
XY mjesto.


30.01.2015.

You need no name. You are the ocean. I am held in your sway.

Prije par trenutaka me sravnilo nebo sa zemljom kad sam pokušala dosegnuti tebe, sravnila me zemlja s nebom kad sam pokušala da ti odem. Bespomoćno i psihodelično stanje uma zaglavi me u sekvenci gdje kreiram scenarije i smišljam duge rečenice sa previše epiteta, ne zbog toga da bih zvučala ljepše, nego da bih pričala duže. Ali ti ideš dalje, praviš onu najljepšu ljutu facu i gledaš svoj odraz u prozoru, treptajima zaustavljaš neki čudan saobraćaj, duša ti se niz lice topi i prepričavaš sve faze koje su te dovele do mene.
Oči su mi sinoć trebale nešto tako lijepo poput tvoje kose, umalo da sravnim jedan mali svijet za veliki osmijeh tvoj. Jučer je bio taj umobolni dan, a već danas osjećam mirise jabuke i cimeta na svakom ćošku, jer ne može ovo moje ludilo da bude potpuno bez tvog prisustva. Odgurnuo me vjetar kada sam pokušala naći načina da izbjegnem neizbježno. Da pobjegnem prije nego osjetim nešto. Ti si jedino biće koje me ne podjseća na sve inijanse crne, sivilo, beznađe i mrak. Sa sobom donosiš mir i osmijeh. Gdje da ti pobjegnem? Zašto da ti pobjegnem? Zakoči mi vilica svaki put kad pokušam da izgovorim "eight letteres, three words". Ti učiniš da sve što je nekada bila kvantna fizika bude tablica množenja. Ne razmičeš oblake, ali razmičeš tamu. Valjda je to dovoljno.

"Is this real, or is it just happening inside my head? Of course it's happening inside your head, but why should that mean it's not real?"

Curves of your lips rewrite history.
Curves of your lips rewrite history.


09.11.2014.

This is the start of how it all ends

Jutros me je, mjesto alarma, probudio onaj odvratni, jeftini i prljavi osjećaj.
U zraku se osjetio zadah tvojih praskavih riječi koje su sve moje teorije pretovorile u razočarenja. Ljuta sam na sebe što sam se probudila i što mi je to trebalo. Funkcionišem samo u nadi da ću dovoljno da se izmorim i ponovo zaspim. Barem kad spavam mozak prestaje da mi konstantno prikazuje 3D model tih instant poruka.


Umjesto cvjetne pozadine displeja, vidjela sam: Zelda, ispovraćaj se na sebe.
Potamnila je svaka ljupka ideja, i svako lijepo sjećanje na tebe. Ali s tim je i iztamnjelo svako dostojanstveno mišljenje koje sam o sebi imala.
Stežu me ovi konci kojima sam povezivala nadu i snove. Izbijaju iz mene sve ideje i ideali i na uši mi izlazi prerađen bijes. Bijes na sebe. Bijes na tebe.
Treba mi jedan efikasan virus, da pobriše i lijepo i ružno. Da ostavi sve prazno. Prazno je bolje.

Je li to može više od dvoje da nas bude?
Je li to može više od dvoje da nas bude?


10.12.2012.

Twice or thrice had I loved before I knew the face or name

"Duše su poput mobilizirane vojske. One koje su srodne - sastaju se, a one koje nisu razilaze se."

Nedavno dok je šarenilu mog svijeta izmakla tvoja boja, sa strepnjom izjavljujem da sam vjerovatno uselila novu. Ona je ništa poput tvoje. Nisam čak ni sigurna da će da se pomiješa sa mojim bojama, ali srcu treba dati šansu.

Predugo sam crtala staze i puteve tamo gdje ih nije bilo niti je trebalo biti. Predugo sam tražila azil za svoj emocionalni mehanizam u tvojim rukama. I napokon sam sebi dopustila da razmislim o drugačijem utočištu. Onom koji nema tvoje inijanse, nema tvoj smijeh, nema tvoju filozofiju, ali ima ono malo srca što je čovjeku potrebno da bude čovjek. Otvorila sam prozore mog srca u nadi da će sjećanje na tebe izgoriti u sitnom plamenu. Jer sjećanja su najteža kada ih je sve teže i komplikovanije dijeliti. A prošlost je ništa nego teret, sakupi ono malo sljedbenika unutar proporcija organizma i prije nego primjetiš, vučeš kamen, kamen koji je vremenom sve teže vući. Na koncu, ne treba nam neko ko će nas razumjeti, nego neko ko će željeti da nas razumije.

"Spoji srca koja se traže."

Beyond a certain point there is no return. This point has to be reached.
Beyond a certain point there is no return. This point has to be reached.


13.09.2012.

Tačka.

Prospi sve moje ambicije u prah

Načini od njih biblioteku pepela,

I napravi oltar od ruža,

Ubranih u najsakrivenijim dijelovima moje duše.


Izbriši sve.

Načini nešto novo.

Protresi moj svijet,

Jer zaboljele su me noge od lutanja,

A i tama je već odavno zauzela svoj prijestol.

 

Ne želim ti kvariti snove,

Ali ja ne volim zavjse,

I ne volim one slatke, male ukrse,

Ali zato volim sve tačke,

One koje dovršavaju rečenice,

One koje zovemo pjegama,

I one koje zovemo tufnama.

 

Ne volim cijeli svijet,

I nisam od onih što tako lagano

Zabijaju se u stvari

Pojave se ljudi,

Nude ljubav,

Ali ormar moj u predvorju

Prepun je sumnji

I stalno je zatovren

U glavi mu otpjevam neku melodiju,

Odmahnem rukom,

I nastavim sanjati sama.

Darkness is my candle.
Darkness is my candle.



Stariji postovi



Missing



A Friend..
Friend is the most important ingrediant of a recepie called life.




Rain.
Some people fell rain. Others just get wet.




Uspavanka



Kako si njezan i krhak
I kako si lijep i cist
Kao svako dijete kad se rodi
Kosa ti je tek zasvilila i orosila
Kao lisce mlade stabljike u aprilu
Usne su tvoje pupoljak ruze jos nerazvijen
Ruke kao plavi nagovjestaj zore
Noge o jadnice kao da i nemas
To su dva ljiljana samo za tetosenje
Pa kako ces u svijet poci tako sitan
Kako nezasticen tako
Nikad se zbog toga necemo rastati mili
Nikad se necemo rastati
Nikad tijelu moga tijela
Duso moje duse
Nikada
Znam
Ti ces me nositi u srcu
Jer sam ti srce i sve oko srca dala
Ti ces me nositi dokle god budes pozdravljao radjanje dana

i javljanje zvijezda
Dokle god budes pozdravljao pupanje krosanja
I zalio padanje lisca
Ti ces zivjeti i kad ti se oci sklope
Zivjeces u tvojoj djeci
U tvojoj djeci i djeci njihove djece
Zivjeces
Zivjeti
Znace se da smo bili trenuci trajanja
Zrnce u pijesku na sprudu
Varnica u ognju
Vlat u travi
Vjecnosti

Kako si njezan i krhak
A treba da zivis
Treba da zivis med ljudima a rijeci nemas
Treba da zivis med vucima a zuba nemas
A kako ces tek razlikovati covjeka i vuka
Vuka i covjeka
Ruke su tvoje plavi dozivi zore
A njima valja da se hvatas u kostac
Da dijelis bojeve na razmirjima
Sa zmajskim cudima u kojima zivi azdahaka
Zato nek rastu brzo
Nek rastu i jacaju brze

Noge su tvoje dva njezna ljiljana za tetosenje
Al ja cu ti pricati najljepsu pricu ovog i onog svijeta
Da budes spreman za snove
Za pletisanke i nesanice
U srcu tijesnih krugova
U trnju dugih drumova
Usta su tvoja mladi pupoljci
Hranicu te vodicom iz kljuna laste
Da ozubatis za kletvu na zlotvora
Da proguces za dobrodusna namjernika
U zivotu treba mudro da sutis


Al rijec ako reknes
Neka bude teska kao svaka istina
Neka bude recena za covjeka

Dosao si ovdje
Gdje je najnezahvalnije bilo doci
Ovdje gdje je najludje bilo stici
Ovdje gdje je ipak najjunackije bilo nici
Jer ovdje se ne zivi samo da bi se umrlo
Ovdje se i umire
Da bi se zivjelo

Sada je kraj pjesme
Sada je moje slovo
Cijelo i gotovo
Paji
Baji

Nikad se necemo rastati mili
Nikada tijelu moga tijela
Nikada duso moje duse
Nikada
Jer treba da zivot produzis
Zivot na zemlji valja da produzis



Favoriti
poslednji stihovi pesme za nas
Use Nase Podase
living in Bosnia
Kozmetički kutak
A kad promašiš ljubav..
svjetlo tuznih ociju
Pješčanik
Sva sreća je u nama,a mi je ne umijemo njegovati.
Čekajući...
DREAMLAND
Svetlo između okeana
Postoje u meni neke Stvari neprevodive u riječi..
BESPLATAN DOWNLOAD FILMOVA,
Dnevnik jedne mladosti...
SamiS
pričaj mi makar bajke bile to
·٠•ღOno sto školjka čuvaღ•٠·
MI SMO sluge ROCKA i Svega ostalog Osim turboFOLKA
više...


Counter
31373