beats by dre cheap

Hajde da lijepo zaboraviš kako Zelda postoji

Nekada pomisliš da je moguće pobjeći, ali niko ne želi u paklu biti sam, jer pakao je mjesto usamljenih, a usamljeni očajno ne žele biti usamljeni, pa tako te ponekad povuku za sobom. Isto, ponekad ti se omakne i pomisliš da je taj crni i ogorčeni svijet zaboravio da postojiš i iskreno se ponadaš kako možeš mirno da živiš bez malograđanske drame na nivou običnih srednjoškolaca, ali i to na kraju bude iluzija. Kuluminacijom svih ovih nepoželjnih događaja, postaneš Zelda BBL (Zelda Before Beautiful Life) pa napišeš pismo.

Pozdrav, Željela bih ti riješiti misteriju zašto ti ne upućujem pozdrave, za koju sam ubjeđena da je teško misterija, budući da smo svi svjesni vlastitih riječi. Ali nije mi teško pojasniti tu tešku nepravdu koju ti činim. (Bilo bi poželjno uočiti sarkazam ove rečenice). Otkako sam uživala zadovoljstvo izolacije od toksičnih sredina, logičnim slijedom stvari, doživjela sam detoksikaciju, pa sam tako iskusila čari života bez dječije drame. Vjerovatno sam već tada trebala biti svjesna kako to neće dugo trajati, pa se pripremati da će pojedini ljudi liječiti svoje nesigurnosti preuzimanjem narativne uloge u mom životu, i tako na kreativan način uljepšavati moje postupke širim narodnim masama. Bilo bi sasvim podnošljivo da je ova opisana situacija ustvari bila samo jedna situacija, ali nažalost, nije. Što je, mene, kao legalnog naratora vlastitog života dovelo u situaciju gdje biram ne biti licemjerna i izbjegavati plastične osmijehe i beznačajne pozdrave nakon niza pretrpljenih neugodnosti u obliku kreativnih analiza moje ličnosti i postupaka. Ovakva odluka je uslijedila nakon usvajanja prakse da budem iskrena prema sebi, da bih lakše bila iskrenija prema drugima. Prije nego sam bila svjesna postojanja ovih zanimljvih interpretacija mojih postupaka, upućivala sam ti pozdrave, veoma iskreno, jer sam vjerovala kako si pristojno ljudsko biće koje gleda svoja posla. Žao mi je što sam prethodnu rečenicu bila prinuđena adresirati u prošlom vremenu. Što nadalje samo od sebe objašnjava kako mi je veoma teško i vjerovatno nemoguće uputiti ti bilo kakav pozdrav, osim nade da ćeš ustvari prestati da radiš na mojoj PR kampanji, što ustvari nije pozdrav, nego veoma iskrena molba.

Nakon što sam napisala ovo lično obraćanje, sjetih se majkine prijateljice, koja je silom prilika bila prinuđena prisustvovati nekom seminaru gdje su ljudi iznosili vemo grotesne izjave, u najgorem mogućem smislu. Bila sam znatiželjna o njenom neoglašavanju na tom skupu, pa mi je veoma uljudno objasnila kako su biseri vrjedniji kad se ne bacaju pred svakoga. Potaknuta tom idejom, odustala sam od uručivanja ove poruke. Drama treba što više aktera da bude dramatičnija, a ja sam prerasla igranje u blatu. Hvala mamina prijateljice. Hvala dvogodišnjem iskustvu mira i ljepote i tendenciji očuvanja te ponosne tradicije. Ćao. Ćao.

Pretvori riječi u djela ili nauči glagole radnje
http://lovepearl.blogger.ba
09/04/2016 02:11